
Evo jedno tradicionalno jelo ovih krajeva koje se u našoj kući često jelo dok je baka bila živa. Za sve one koji ravnodušno prođu na pijaci pokraj velikih zelenih listova s kojima ne znaju šta bi i kako bi ih spremili evo jedna zanimljiva ideja, nadasve zdrava i jako ukusna. Mali nedostatak ovog kupusa, kao i svih ostalih kupusnjača, je neugodan miris dok se kuha. Ali ni gorgonzola ne miriše nešto posebno, ali kad se jede druga je to priča. Kako mi na Biokovu imamo jedan vrtal kojemu i samo ime kaže što se u njemu najviše sadilo, zove se naravno «Kupušnjak», često bi za večeru imali ovo na tapetu. Dok sam bila mala nisam ga baš previše obožavala, ali kako su godine prolazile i meni se ukus mijenjao tako da mi je nešto što je bilo zadnje na listi želja vrlo brzo zasjelo na vrh. Za one koji ne znaju, Biokovo je planina na kojoj je zimi dosta hladno, najviši vrh Sv. Jure je na visini od 1762 metra, i kupus koji gore reste vrlo brzo led «oparenta» i to je baš ono zbog čega je tako ukusan i na velikoj cijeni. Mi više ne sadimo taj vrtal, ali barba Tonči kojemu smo ga posudili da ga koristi, često nam od gore donese toga kupusa. Tako je bilo i jučer pa je danas za večeru – kupus sa šalšom. Za sve one koji koji nisu u prilici baš sa Biokovo probati taj kupus, i svaki drugi kupus je ukusan samo što se mora malo više kuhati jer led u njemu nije slomio onu tvrdoću.
- 1 kg kupusa
- 2 dcl šalše
- 3 krumpira
- voda, sol
- maslinovo ulje
- soda bikarbona
Kupus očistite tako da korijen skinite, dosta je tvrd tako da ga ne koristimo kao u blitve i špinata. Listove nasjeckajate na trakice i kuhajte u puno kipuće vode u koju ste stavili sol i malo sode bikarbone (obvezno, jer kupus je tvrd i triba malo pomoći za kuhanje). Ako kupus nije «ubijen» od leda krompire stavite poslije kupusa, jer će kupusu trebati dosta da se skuha. Otprilike će mu trebati dvadesetak minuta.
Kad su kupus i krompiri skuhani procijedite, zalijte sa malo maslinova ulja, popaprite i umiješajte gotovu šalšu.
Poslužite bez nekih dodataka jer ovo je ukusno i jednostavno dalmatinsko jelo – šteta ga je s nečim pokvarit. Naravno, morate ga zaliti čašom domaćeg crnog vina. Moji su radili vino, ali triba pričekati da sazrije. Sviđa se meni i ono u
konobi «Kalalarga», ali neće da me počaste bocom vina. A tako bi im rado prala sude.